prva strana

Nedelja, 28. April 2024.

Revija KOLUBARA - Februar 2003 > prilike

prijava | registracija

revija

stav

prilike

ljudi

prošlost

mediji

izbor

kultura

pisma

kalendar

dodatak

revija +

arhiva

impresum

pretraga

Ko je Čeda Mijatović?

Nove valjevske muke sa ulicama

Milenko Radović

A Čedomilj Mijatović (ako je to on)

jeste, bar u svome vremenu bio jedna persona zaslužna i ugledna (1842-1932). Bio je jedan od najškolovanijih i najagilnijih Srba sa diplomama visokih škola u Minhenu, Lajpcigu, Cirihu, Engleskoj. Pisao je pripovetke i putopise, članke i studije iz istorije, prevodio sa engleskog, bio profesor Velike škole, ministar finansija i inostranih poslova, poslanik u Carigradu i Londonu. Od njega je i obimna studija „Despot Đurađ Branković i njegovo doba” na osamsto strana. Iako nije bio ni literata ni istoričar najvišega ranga, njegovo je delo, kao i javno delovanje, blagorodno i rodoljubivo. Zato nikako nije lepo ovome čoveku, kao ni ma kome drugom, nadevati ime jer je to arogantno i necivilizovano. I najmanje što bi se još moglo jeste da mu se njegovo rođeno ime vrati.

A i inače ovo poslednje krštavanje i prekrštavanje valjevskih ulica nije odmaklo od prakse da se to čini brzopleto iako valja reći da ni ovim krstiteljima i prekrstiteljima imena ulica i uopšte javnih mesta nije lako. Oni bi da vaspostave i izvesnu istorijsku i ljudsku pravdu, da poprave imidž grada i jednog eventualno novog vremena, a zatvorili su se u svoje komisije pa i u ovu skupštinu kojima, istini za volju, rejting nije naročit. A dato im je da učestvuju u jednom činu vrednovanja istorijske baštine sprskoga naroda koji je i podeljen i tragičan, a opet mi, kakvi god da smo, svi ovako zajedno, drugoga nemamo. Bilo bi dobro da se i građanin, kome će se uz njegovo lično ime okačiti i ime njegove ulice, nešto pita. Ili bar da bude napismeno obavešten o tome ko je taj kojim će se odsad zvati njegova ulica. A ne da mu banu električari sa merdevinama i burgijama i udare da mu buše kuću da bi okačili onu ružnu tegetnu tablu, obično i malo nakrivo, na kojoj piše kako su neki odlučili da mu ulica odsad bude ta i ta. I da ovi zaduženi za imena ulica stalno misle na to da ne ostavljaju nikakve dileme i povoda nekome ko bi, eventualno, sutra, prekosutra, mogao ovu tablu da skine pa stavi neku svoju.